Komentari

15.01.2008.

55 GODINA DISIDENCIJE
- Povodom 55-te godišnjice poeme BOJANA akademika Burovića -

Evo punih 55 godina od kad je akademik prof. dr Kaplan Burović objavio njegovu famoznu disidentnu poemu BOJANA, afirmirajući se ovako ne samo kao jugoslovenski (i albanski!) Disident Br. 1, već i kao opšte balkanski, pa i evropski i svijetski.

Poemu BOJANA Akademik Burović je napisao u Dubrovniku (Hrvatska) duž mjeseca septembra 1952. godine, kao maturant dubrovačke gimnazije, a pošto je prošao nekoliko mjeseci kroz jugoslovenske zatvore kao politički uhapšenik, gdje je svojim očima vidio kako se tretiraju heroji jugoslovenske legende, napisana krvlju najbolih sinova jugoslovenskih naroda duž Drugog svjetskog rata. Kroz zatvor mu je prošao i otac, i kumbara (katolički Albanac Nikollë Vata), i rođak (jedan od tih legendarnih heroja, koji je na svom tijelu nosio 12 rana, zadobijenih koliko od fašističkih njemačko-italijanskih okupatora, toliko i od domaćih izdajnika, koji se staviše u njihovu službu!). Tako, inspiracija za ovo djelo, došla je autoru ne samo iz gorke jugoslovenske stvarnosti, već i iz porodične istorije, pa i iz lično pretrpjelih nezgoda, nepravdi i persekutiranja, koja su bila u očitoj opreci sa Ustavom zemlje, ali ne i sa hipokrizijom slogana svakidašnjice, kojima su vlastodržci krili gnusnu izdaju stvari jugoslovenskih naroda, svoju krvavu socijal-fašističku stvarnost.

Čim ju je napisao, lično je recituje na više javnih mjesta Dubrovnika, pa i u Cavtatu. Posljednjih dana novembra poema je objavljena kao zasebna knjiga od Doma kulture u Dubrovniku. Redaktor joj je mladi hrvatski pjesnik Dugeč Božo, korektor-lektor Jovo Krivokapić, profesor književnosti pri Dubrovačkoj gimnaziji, a predgovor joj je napisao Ante Šimunović, mladi hrvatski književnik, rođak poznatog književnika Dimka Šimunovića. 1)

Poslije prvog recitiranja, a pošto je požnjeo frenetične aplauze, Burović je šalje časopisu STVARANJE, organ Društva književnika Crne Gore, odakle ga preporučuju da je ispravi, da skine antititovsku oštricu poeme, da bi mu je objavili. To mu je pismo napisao član redakcije Mihailo Gazivoda, poznat kao književnik, a koji je našem Buroviću, kao učitelj osmogodišnje škole u Ulcinju, predavao nekada srpski jezik, pa mu je u školskim zidnim novinama objavljivao i prve pjesme. 2)

Ne skidajući ni zapetu od ove poeme, Burović je šalje za objavljivanje i časopisu POLET, u Zagreb.

Pošto su brojevi ovog časopisa izlazili jedan za drugim bez njegove poeme, on je predaje svojeručno redakciji lista ISKRA u Beogradu.

Decembra 1953, u Br. 4, list ISKRA objavljuje samo fragmenat od te poeme. Isti dan, kad je izašao iz štampe list ISKRA, stiže iz Zagreba u Beograd i časopis POLET Br. 4, gdje su mu isto tako objavili ovu poemu.

Radost Burovića je pregolema. On samo što ne leti. U jednoj ruci drži list ISKRA, a u drugoj časopis POLET. I juri, juri ulicama Beograda, od druga do druga, od prijatelja i poznanika do prijatelja i poznanika, da im pokaže poemu BOJANA, koja ga ovim novim izdanjima javno promovisala i učinila ovom mladom pjesniku izuzetno vatreno krštenje na jugoslovenskom nivou. Tih dana, upravo preko poeme BOJANA, on se upoznao i sa generalom Vladom Dapčevićem (posredovala je njegova profesorica srpskog jezika i književnosti!), koji mu čestita i snažno, bratski, steže ruku 3). Tih dana se upoznao i sa književnikom Brankom Ćopićem, koji ga poziva i dočekuje kod kuće, pa i sa jugoslovenskim Nobelovcem Ivom Andrićem.

Naravno da mu čestitanja tako visokih ličnosti i tako poznatih, renomiranih književnika, poveća radost. Ali, ova radost mu ne potraja dugo. Poslije nekoliko dana uzima ga na telefon lično Milovan Đilas, član Politbiroa CK Saveza komunista Jugoslavije, poslije Tita Zeus Br. 2 Jugoslavije, koji mu, na Kaplanovo najveće iznenađenje, pripreti: "Čujte Buroviću, ako i dalje budete ovako pjevali, tako ćemo vam pritisnuti glavu, da ćete umjesto pjevanja započeti lelek!"

Tek kad mu je ovaj preko telefona recitovao iz poeme stihove: "Obale joj s obe strane,/ Pritisnule ljute rane"! i posebno one: "Kaži što si vid’la tamo,/ na Golgoti, oj Bojano!" – izgleda da je njihov autor shvatio svu suštinu i značenje tih stihova, njihovu tako snažnu i jasnu metaforu. Mladom pjesniku odmah sva radost splahne, prođe, obsjeni se i pomuti. Srce kao da mu se sledi. Obuze ga i nekakava strepnja, moguće i strah, izvesna nesigurnost za sve. Iz dana u dan očekivao je da ga uhapse. Nekoliko je puta pomislio da potraži Vlada Dapčevića i da ga pita šta da čini.

I pored neočekivane pretnje M. Đilasa, kao dosledan sljedbenik onih Burovića koji su nekada, kroz istoriju, objavljivali rat i kraljevima, pa i carevima, i on pribra sebe, pa ne htjede da zna za pretnju jugoslovenskog Zeusa. Zaboravi je potpuno. Maja mjeseca 1954. naš Burović uzima sa tom poemom ušešće na Konkursu poezije u Beogradu, gdje mu se dodjeljuje Prva nagrada. Novo iznenađenje i nova radost. Tada je zaboravio i Đilasa, kamoli njegovu pretnju, utoliko više što je Đilas, u međuvremenu, pretrpio svoj politički fijasko.

Ubrzo će, taj isti fijasko, pretrpjeti poslije Đilasa i naš Burović. Ali mnogo teže i sa mnogo-mnogo većim poslijedicama, iako nije bio na nikakvim partijskim, pa ni na državnim položajima. Prilikom priprema za hapšenje staviće ga u policijsku obradu i, ne samo što će mu razoriti porodicu, već, nakon hapšenja, više puta će pokušati da ga i fizički likvidiraju.

Iako uhapšen, pa i tako teško pogođen, Burović će sa udvostručenim snagama i ustostručenom smjelošću nastaviti borbu protiv režima. U zatvoru Idrizova, pored Skoplja, prepjevaće BOJANU na makedonski jezik i staviće je u ruke osuđenika, čineći sve da ih osvijesti i mobilizira protiv klike Josipa Broza Tita.

Pošto je izdržao kaznu do posljednjeg dana i izašao iz zatvora, prebjegao je za Albaniju, idući ovako stopama generala Dapčevića. U Albaniji on odmah preduzima prepjevanje ove poeme na albanski jezik i svojeručno, u rukopisu, razdaje je na sve strane zemlje, zatim i preko njegove zbirke pjesama BUNA, misljeći da su ovdje vlasti uz njega, pošto su svakodnevno osuđivali Tita i njegov režim, psujući ga na sva usta.

Poslije nekoliko godina, a pošto je i u Albaniji objavio svima dobro poznati disidentni roman IZDAJA (Tirana 1965), uhapsiše ga i osudiše na 43 godina monstruoznog zatvora, a pod optužbom da je i ovdje pretstavljao političku i ideološku diversiju, što znači disidenciju. Iako je roman IZDAJA sav uperen protiv izdaje Josipa Broza Tita i njegove klike, Enver Hodža sa svojom klikom je odmah shvatio da je oštrica tog romana istovremeno uperena i protiv njega i njegove klike. U pežorativnoj ličnosti mule – hodže Mamera, ne samo on, već i mnogi drugi prepoznaše Hodžu Envera. Što više, poslije objavljivanja ovog romana, svi su neprijateljski raspoloženi Albanci počeli da nazivaju Enver Hodžu Mulla Enveri.

Po izlasku autora iz albanskog zatvora, poema BOJANA je prevedena i objavljena na francuski i španski jezik, pa je i preštampana više puta na srpskom i albanskom jeziku.

Do danas, i pored svih sabotiranja koja se čine objavljivanju djela Akademika Burovića, poema BOJANA je objavljena - koliko smo uspjeli da to registriramo – 23 puta. 4)

O ovoj poemi su napisani mnogi članci i studije, pa i čitave knjige. Do danas smo registrirali oko 62 naslova 5). Održane su joj i promocije, pa su joj javno proslavljene i jubilarne godine, o čemu je pisala naša i strana štampa.

Poema je ocjenjena visoko od svih, pa i od onih koji su neprijateljski raspoloženi prema autoru i prema disidenciji. Dovoljno je da se sjetimo pretnje Milovana Đilasa, da bismo imali ideju o ocjeni i značaju ove poeme. Ona je ocjenjena visoko ne samo kao disidentno djelo, koje je prethodilo i poznatim svijetskim disidentima kao Aleksandru Solženjicinu, Saharovu i Jeftušenku, već – kako to možete vidjeti iz članaka i studija o njoj - ocjenjena je jako visoko i sa umjetničkog gledišta. Njen stih je sasvim transparetan, ima posebnu eleganciju rimovanog osmerca, kojom neposredno utiče na čitaoca, potsjećajući ga svojim prelomljenim tokom (po uzoru Majakovskog!) na tihi tok reke Bojane, mjestimično dižući se marcijalno, da bi udarao snažno gdje to treba, snagom odabranih riječi, originalnih metafora i drugih poetskih figura, kojima obiluje i dočarava nam ambijent, vrijeme i novostvorenu Golgotu na Balkanu, gdje stenju ne samo jugoslovenski narodi, već i drugi – konkretno narodi u Albaniji, što znači – i na Istoku, u Sovjetskom Savezu i u svim tzv. socijalističkim zemljama. Ovo je unikalan primjer u istoriji savremene disidencije, jer – ne samo prije Akademika Burovića – već ni poslije njega niko neće učiniti jedno tako plastično i radikalno razgolićavanje, niti tako snažno i svestrano stigmatiziranje.

Iako zabranjena, mnogi su je čitali, pa i učili napamet. Tako je odigrala i vidnu ulogu za mobiliziranje masa protiv socijal-fašističkog terora kako u Jugoslaviji, tako i u Albaniji. Godine 1991, 10. maja, štampana na albanski jezik u Švajcarskoj – List DEMOKRACIA, stiže ova poema u uzburkanoj Albaniji: 16. maja na Akademika Burovića, koji tek što bješe izašao iz monstruoznog zatvora Burelji, izvršen je atentat sred Tirane.

Jugoslovenski neprijatelji Akademika Burovića učinili su sve da poemu prekriju ćutnjom. To i dan-danas čine, iz više razloga i pobuda, prvenstveno Titoisti, pa i fundamentalisti svih vjera. Albanski neprijatelji, pošto su pretrpjeli neuspjeh u istoj akciji, sami i u saradnji sa Titoistima, otvorili su kampanju laži i keveta protiv ove poeme 6), kao i protiv samog autora. Njihova bezočnost će stići dotlje da će našem Pjesniku poreći i disidenciju, a angažovaće se za to i lično predsjednik Republike Albanije, Ramiz Alija, koji je istovremeno bio i šef Partije rada ("komunističke") Albanije 7). Nema te pjesme i tog književnika protiv koga su se više angažovali domaći i strani neprijatelji. A to svjedoči o značaju ove poeme, kao i njenog autora.

Godine 1992, povodom 40-te godišnjice objavljivanja poeme BOJANA, Radio-Skadar je emitovao poseban program na albanskom jeziku od čitavog jednog sata, a pod naslovom "Ima 40 godina što pero Kaplana Resuli optužuje!…optužuje!!… optužuje!!!" Scenario je napisao dr Ardian Marashi, tada profesor književnosti na Universitetu Skadra, sada profesor na Universitetu Sorbone (Paris), a u režiji Zefa Bushati interpretirali su glumci Skadarskog profesionalnog pozorista "Miđeni". Ova umjetnički savršena radio-dramatizacija zatim je preuzeta i ponovljena od mnogih drugih radio-stanica Albanije, pa i od Radio-Gostivara u Makedoniji. U to vrijeme ovo je bila jedna unikalna disidentna manifestacija ove vrste.

Godine 2002, po drugi put se organizuje, sada sred Tirane, proslava jubilarne godišnjice objavljivanja poeme (50-ta), na kojoj će predsjednik Saveza književnika Albanije, književnik Zyhdi Morava, održati prigodnu riječ, a propratiće to i list DRITA. Za ovo je pozvan iz Ženeve i autor. Čim su to saznali Enverovci, preko svog afirmiranog agenta Shaban Sinani 8) poriču disidenciju Akademiku Buroviću i nastoje da kao takvog, kao disidenta, pod svaku cijenu proture njihovog Ismaila Kadare. Tada se pojačala i kampanja protiv Akademika, jer su Vlasi Albanije preveli jednu njegovu studiju na svom jeziku i objavili je u Korçi uz najdublju zahvalnost. U ovoj kampanji se angažuju i Albanci dijaspore, Kosova, Makedonije, pa i oni Crne Gore, svi redom kompromitirani od vremena kao Enverovci. Angažuju se za to i pera Adema Demaçi, Ismaila Kadare, pa i pero Ramiza Alije.

Videći šta se radi sa Akademikom Burovićen na evropskom kontinentu, sa američkog kontinenta javi se Njujorški universitet, koji – misljeći za našeg Akademika da je Albanac – razglasi na sve strane i preko svih medija da je akademik, prof. dr Kaplan Resuli-Burović famous Albanian dissident and historian.
Da, Akademik Burović je famozan albanski disident, Disident Br. 1 Albanije, ali je pre toga i naš – jugoslovenski, srpsko-crnogorski Disident Br. 1, jer je prethodio i Milovanu Đilasu, koga nam drže za disidenta br. 1 Jugoslavije njegovi saplemenici iz Saveza Komunista Jugoslavije, isti oni koji nam se, kao i u Albaniji i svim drugim takozvanim "socijalističkim" zemljama, preko noći, konvertiraše u demokrate, pa i u neprijatelje komunizma.

Napominjemo da se po prvi put 2002. godine, a preko Beogradskog dnevnog lista VEČERNJE NOVOSTI, perom pozatog novinara Čedomira Preljevića, govorilo o ovoj poemi i zabjeležila se njena 50-ta godišnjica objavljivanja.

Ove godine, jubilarnu 55-tu godišnjicu poeme zabjeležile su iz Beča srpske internet novine ISTINA 9), kao i dnevni beogradski list PRAVDA 10), a perom svima dobro poznate novinarke Biljane Živković, koja je istakla disidenciju našeg Akademika i preko beogradske revije GEOPOLITIKA.

Bjeležeći i mi ovu jubilarnu godišnjicu poeme BOJANA, za vas, čitaoce našeg sajta, preštampavamo jedan njen fragmenat, iz koga ćete odmah vidjeti njen nedvosmisljeni i posebno značajni disidentni karakter za obe strane rijeke Bojane: kako za Jugoslaviju, tako i za Albaniju, do tada nepoznat ni u evropskim književnostima, kamoli u balkanskim. Dodajemo da i poslije objavljivanja ove poeme – decenijama redom je disidencija nepoznata kod albanskih autora.

Ne samo ovom poemom, već i mnogo čime drugo, zasluge akademika, prof. dr Kaplana Burovića su izuzetno velike i sasvim posebne, ne samo za njegov narod i srpsko-crnogorsku manjinu u Albaniji, već i za sâm Albanski narod i sve narode Balkana, Evrope i svijeta. Evidentiranjem ovih njegovih zasluga mi se samo djelimično zahvaljujemo ovom samopregornom, velikom i neustrašivom borcu za slobodu i realnu demokraciju, kome ćemo doživotno ostati veliki dužnici, a zbog mračnih sila ovoga svijeta, koje ga ne trpe i negiraju, jer niti je ikada bio njihov i niti će ikada biti.

Suad SULEJMANAGIĆ

________________
1) RESULBEGOVIĆ, Kaplan: BOJANA – poema, Dubrovnik 1952.
2) GAZIVODA, Mihailo: "Tražite u Jugoslaviji što je pozitivno i pjevajte za njene ljepote" - pismo Kaplanu Resulbegoviću, objavljeno u djelu BUROVIĆ, Ante: BOJANA – ZASTAVA DISIDENCIJE, Ulcinj 2005, str. 60.
3) Godine 1960. general Vlado Dapčević će emigrirati za Albaniju, a za njim, kao dosledan vojnik, emigriraće i profesor Kaplan Burović.
4) KAPETANOVIĆ, Inda: "Bibliografija izdanja poeme BOJANA" - u cit. djelu Anta BUROVIĆA, str. 96.
5) Iden: str. 100-104.
6) BRISKU, Bahri: "Kapllan Resulët kanë qenë dhe mbeten…" - list JEHONA, Br. 10, Tirana, maj 1993, str. 3.
7) ALIA, Ramiz: UNË, RAMIZ ALIA, DËSHMOJ PËR HISTORINË, Priština 1992, str. 69; zatim DAUTI, Daut: "Skromen p r i l o g kon biografijata na Kaplan Resuli" - list VEST, Skopje, mart 2003.
8) SINANI, Shaban: NJË DOSIE PËR KADARENË - Tirana 2005, str. 47-8.
9) ZMAJEVIĆ, Savo: "Kratka istorija poeme "BOJANA" – povodom 55-te godišnjice objavljivanja" - srpske internet novine ISTINA God. III, Br. 127, Beč, 14. oktobar 2007.
10) ŽIVKOVIĆ, Biljana: SRBE ZA KOSOVO VEŽE SVE - list PRAVDA God. I, Br. 215, Beograd, 14. novembar 2007, str. 10.

nazad